, od maloga do velikoga ". U to pak vreme kralj Milutin se ponovo oženi, i postade zet vaseljenskog cara u Vizantiji Andronika II Paleologa (1282 1328. g.). Ovo bi posle novih pobeda Milutinovih nad grčkim vojskama (oko 1299. godine), te car
ubija u zasedi i beži za Solun. Sirgijanovi Grci su nedugo zatim počeli da napuštaju Stefana Dušana, i da se vraćaju Androniku III . Videći da bez njihove pomoći ne može da osvoju Solun, Stefan Dušan 26. avgusta postiže mirovni sporazum, ali i sklapa
Dušanu, jer je ona zaustavila jačanje Vizantije i omogićila teritorijalno širenje Srbije ka jugu. Andronika III , na Vizantijski presto je trebao da dođe njegov sin Jovan V Paleolog (1341 1391). Kako je on bio maloletan, trebalo je
Paleolozima (1882 - 1453 g.) Andronikom II (1282 - 1382 g.), učenim vladarem, krasnorečivim, prijateljem književnosti i veoma pobožnim, ali neizlečivo slabim
je bilo da carstvo bude složno, pribrano i jako. Doba Paleologa, međutim, bilo je puno buna i građanskih raspri. Protiv Andronika II digao se njegov unuk, budući Andronik III, koga je ostareli car nameravao da liši njegovih zakonskih prava na presto; i
kratkotrajnim primirjima, besneo je u carstvu da bi se konačno završio zauzećem Carigrada od pobunjenika i padom Andronika II . Za vreme namesništva Ane Savojske i maloletstva njenog sina Jovana V Paleologa Jovan Kantakuzin se proglasi za cara (
nadalje ostali nezgodni susedi; oni su se mešali u vizantiske političke prilike i iskorišćavali pomoć koju su pružali Androniku II ili Ani Savojskoj zahtevajući da im se ustupe prostrane oblasti; iznad svega, posle njihovih neprekidnih upada,
(1283 g.), dočepao se Ohrida, Prespe i cele zapadne Makedonije, zaposeo severnu Arbaniju (1296 g.) i prinudio Andronika II da mu prizna sva njegova usvojenja (1298 g.). Kao i Bugari, i Srbi su se stalno mešali u unutrašnje nemire grčkog carstva
velike poglavice, Ertogrula, Osmana (1289 - 1326 god.) i Orkana (1326 - 1359 g.). Uprkos naporima, katkad uspešnim, Andronika II da ih zaustavi, Brusa pade 1326 g. u ruke Osmanlija koji u njoj smestiše svoju prestonicu. Zatim podlegoše Nikeja (1329
jednog grčkog istoričara, "bejahu zatvorili Grcima sve putove pomorske trgovine "; i ma da su Grci, za vladavine Andronika III , trenutno povratili od njih Hios (1329 g.), Lezbos (1336 g.) i Fokeju (1340 g.), ovi kratkotrajni uspesi nisu umanjili
, pretstavlja, kao što je s pravom rečeno, vizantisku Pompeju. Kada je 1262 g. ponovo potpao pod vizantisku vlast Andronik II se trudio da ga naseli i ulepša i podigao je u njemu nekoliko crkava. Jovan Kantakuzin se kasnije njime još više zanimao.
IV Laskar 1258 - 1259 g. Mihailo VIII Paleolog (otmičar) 1259 - 1261 g. Andronik II 1282 - 1328 g., imajući za savladara svoga sina Mihaila IX 1295 - 1320 g. Andronik III 1328 - 1341 g. Jovan V 1341 - 1376 g.
sabora ne može da se ostvari, dok u Srbiji vlada kralj Uroš Veliki (1243 - 1276). Andronika II , u Vizantiji je bilo sve većeg uticaja crkve i monaštva (Sveta gora), pa država zapada u epohu građanskih ratova (1321 -
, njegova unionistička religiozna politika podgrejala je antilatinski pokret koji je poveo njegov naslednik Andronik II (1282 - 1328).
grada. Andronika II Paleologa (1281 - 1332). NJegov otac Konstantin zbog svoga vrlinskog života, dobio je u zadatak da vaspitava unuka